Za manje od 24 sata gotovo cijeli svijet je znao za svakog od ubijenih muslimana na Novom Zelandu, što je dobro jer zlo ne treba tajiti i pretvarati se kako ne postoji, pokoj im duši svima. No, zašto u našem hrvatskom društvu, a kamoli u svijetu, tek rijetki znaju za: 

1. Doljane 

2. Križančevo Selo 

3. Uzdol 

4. Trusinu

5. Dusinu

6. Čukle

7. Lužane 

8. Gusti Grab

9. Orlište 

10. Sušanj

11. Grm 

12. Miletiće

13. Krpeljiće

14. Maljine

15. Vitez 

16. Kraljevu Sutjesku 

17. Drenovnik

18. Slapnicu

19. Ljubince

20. Vrbanju

21. Bugojno 

22. Kiseljak (Žepče) 

23. Zabilje 

24. Grabovicu

25. Vrbicu

26. Hudutsko

27. Kopljare

28. Vareš 

29. Fojnicu 

30. Buhine Kuće…? 

Ovo nisu ni sva stratišta Hrvata na kojima su tadašnje muslimanske postrojbe klale, ubijale civile, starice, starce, trudnice, djevojčice, dječake i zarobljene pripadnike HVO-a, već tek ona koja mi padaju na pamet dok ovo pišem. O njima ne da se ne govori, već nemamo procesuirane ni izvršitelje, a kamoli nalogodavce. Mnogi su danas profesori, vozači autobusa, konobari, ekonomisti, inženjeri… Žive i dalje kuću do kuću s onima čije su obitelji ubili. Samo u Srednjoj Bosni pripadnici ABiH pobili su 1051-og hrvatskog civila (121 hrvatsko dijete.) Postoje i fotografije i video materijali koji pokazuju i dokazuju tko je takve stvari činio, ali ti zločinci danas mirnije šetaju nego hrvatski narod koji u praksi nema osnovna ljudska ni politička prava. 

O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama. Ili oni koji bi trebali, a za to su plaćeni, a jednostavno ne znaju. Zašto ?