Za manje od 24 sata gotovo cijeli svijet je znao za svakog od ubijenih muslimana na Novom Zelandu, što je dobro jer zlo ne treba tajiti i pretvarati se kako ne postoji, pokoj im duši svima. No, zašto u našem hrvatskom društvu, a kamoli u svijetu, tek rijetki znaju za:
1. Doljane
2. Križančevo Selo
3. Uzdol
4. Trusinu
5. Dusinu
6. Čukle
7. Lužane
8. Gusti Grab
9. Orlište
10. Sušanj
11. Grm
12. Miletiće
13. Krpeljiće
14. Maljine
15. Vitez
16. Kraljevu Sutjesku
17. Drenovnik
18. Slapnicu
19. Ljubince
20. Vrbanju
21. Bugojno
22. Kiseljak (Žepče)
23. Zabilje
24. Grabovicu
25. Vrbicu
26. Hudutsko
27. Kopljare
28. Vareš
29. Fojnicu
30. Buhine Kuće…?
Ovo nisu ni sva stratišta Hrvata na kojima su tadašnje muslimanske postrojbe klale, ubijale civile, starice, starce, trudnice, djevojčice, dječake i zarobljene pripadnike HVO-a, već tek ona koja mi padaju na pamet dok ovo pišem. O njima ne da se ne govori, već nemamo procesuirane ni izvršitelje, a kamoli nalogodavce. Mnogi su danas profesori, vozači autobusa, konobari, ekonomisti, inženjeri… Žive i dalje kuću do kuću s onima čije su obitelji ubili. Samo u Srednjoj Bosni pripadnici ABiH pobili su 1051-og hrvatskog civila (121 hrvatsko dijete.) Postoje i fotografije i video materijali koji pokazuju i dokazuju tko je takve stvari činio, ali ti zločinci danas mirnije šetaju nego hrvatski narod koji u praksi nema osnovna ljudska ni politička prava.
O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama. Ili oni koji bi trebali, a za to su plaćeni, a jednostavno ne znaju. Zašto ?
