Jecaji iz Getsemanskog vrta i danas
odzvanjaju zemljom i čitavom atmosferom,
a orošeno ti čelo krvavim znojem koja
pada na zemlju, i sije sjeme budućih plodova vjere.
Bičevi koji su parali Tvoje tijelo jer
ljudski grijesi su dodirivali dno pakla,
a ljudska narav nije imala sućut za
svoga nježnog Milosrdnog Boga.
Čuh Ti vapaj iz daljine, dok Te kruniše
trnovom krunom, al’ to nije glas što
se uhom čuje, već taj glas milenijima
para atmosferu, a ja danas čuh u
duši i odazvah ti se ponizno.
Dok još ne postojah, ljuto te boljelo
trnje mojih grijeha, ali tvoji jecaji ne
ostadoše nijemi, kao muk, ja ih čuh
i zahvaljujem ti za žrtvu iz ljubavi.
Orošena ti glava, tijelo i haljine nedužnom
krvi Tvojom, a Ti nam uputi pogled pun
sućuti koji pita, zar ćete dopustiti
da moja krv bude uzaludno prolivena
za vaše spasenje?!
Gospodine Isuse, Ti si nosio teško breme
grijeha mojih na križu.
Nisi me odbacio, nisi me prezreo,
nisi me isključio iz djela spasenja, već
smrću na križu poništio si sve moje
grijehe a uskrsnućem si me pozvao na vječni život.
Gospodine Isuse Kriste, hvala Ti za
žrtvu iz ljubavi, Tvoja žrtva nije bila uzaludna,
evo sam Tvojom milošću spoznao da
Bog je sve dobro moje, Stvoritelj moj.
