Jecaji iz Getsemanskog vrta i danas 

odzvanjaju zemljom i čitavom atmosferom,

a orošeno ti čelo krvavim znojem  koja

pada na zemlju, i sije sjeme budućih plodova vjere. 

Bičevi koji su parali Tvoje tijelo jer 

ljudski grijesi su dodirivali dno pakla, 

a ljudska narav nije imala sućut za 

svoga nježnog Milosrdnog Boga. 

Čuh Ti vapaj iz daljine, dok Te kruniše 

trnovom krunom, al’ to nije glas što 

se uhom čuje, već taj glas milenijima 

para atmosferu, a ja danas čuh u 

duši i odazvah ti se ponizno.

Dok još ne postojah,  ljuto te boljelo 

trnje mojih grijeha, ali tvoji jecaji ne 

ostadoše nijemi,  kao muk,  ja ih čuh 

i zahvaljujem ti za žrtvu iz ljubavi. 

Orošena ti glava, tijelo i haljine nedužnom 

krvi Tvojom, a Ti nam uputi pogled pun 

sućuti koji pita, zar ćete dopustiti 

da moja krv bude uzaludno prolivena 

za vaše spasenje?!

Gospodine Isuse, Ti si nosio teško breme 

grijeha mojih na križu. 

Nisi me odbacio, nisi me prezreo,

nisi me isključio iz djela spasenja, već 

smrću na križu poništio si sve moje 

grijehe a uskrsnućem si me pozvao na vječni život. 

Gospodine Isuse Kriste, hvala Ti za 

žrtvu iz ljubavi, Tvoja žrtva nije bila uzaludna,  

evo sam Tvojom milošću spoznao da

Bog je sve dobro moje, Stvoritelj moj.