Počasni bleiburški vod civilna je udruga nastala u tragičnim okolnostima po završetku Drugoga svjetskog rata, a s ciljem obilježavanja jedne od najvećih tragedija hrvatskoga naroda. Kroz njegov rad, mimo politike, a uvijek pod njezinim budnim okom, te kroz niz osobnih teških sudbina i tragedija, nerijetko su se kreirali i započinjali neki novi društveni odnosi, poticale promjene društvene klime i otvarala nova obzorja unutar civilnog života.
Počasni bleiburški vod osnovali su prije točno 66 godina pukom srećom preživjeli sudionici Bleiburške tragedije 1945. Potekao je iz izbjegličkog kampa u Klagenfurtu, s jedinim i isključivim ciljem odavanja dostojne počasti svim nedužnim žrtvama komunističkog pogroma. Unatoč mnogim turbulentnim i iznimno opasnim vremenima za mnoge od njih, članovi udruge su uspjeli kontinuirano, od 1952., svake godine održavati komemoracije na tom crnom mjestu hrvatske povijesti nazvanom – Bleiburško polje. Boreći se često s gotovo nepremostivim preprekama, jer treba imati u vidu da su djelovali u stranoj zemlji, ostavština Počasnoga bleiburškog voda iznimno je bogata i plodna. Brojni su spomenici, obilježja i knjige izašle iz njegove „radionice“, a sve u spomen žrtvama komunističkoga krvavog pira.
Malo je dosad zabilježenih slučajeva u povijesti da je jedna udruga, djelujući većim dijelom u inozemstvu, izazivala takvu pozornost. Počasni bleiburški vod bio je prisiljen, naime, od početka voditi mnoge bitke za svoj nesmetan rad, a najviše ga je u tome sprječavala (ne)vidljiva i nemilosrdna crna ruka jugoslavenske tajne policije. Neke njegove članove Udba je mučki likvidirala, neke pokušala, infiltrirajući pritom nekolicinu svojih doušnika u redove same udruge, a redovito se bavila podmuklim podmetanjima i unošenjem razdora među njegove članove.
Iako se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, proglašenjem neovisnosti Republike Hrvatske, očekivao nastavak rada u miru, to se, nažalost, nije dogodilo. Ostaci Udbine hobotnice, povratak neokomunista na vlast u dva navrata te organizirane medijske hajke, bile su novi izazov za Počasni bleiburški vod. Samo činjenica da su dvojica hrvatskih predsjednika (Mesić i Josipović) zdušno radili ne samo na dezavuiranju povijesnih činjenica, nego i na pokušaju kaznenog progona pojedinih članova njegova vodstva, govori o tome kolika su iskušenja i u neovisnoj Hrvatskoj stala pred Počasnim bleiburškim vodom.
Pred Počasnim bleiburškim vodom su na žalost mnoge teške borbe još, podsjetimo se na prethodnu 2017 godinu gdje su predstavnici 21 austrijske organizacije, od političkih do kulturnih, zatražili da se zabrani komemoracija na Bleiburgu uz tvrdnje kako se radi o fašističkom okupljanju što prema austrijskom ustavu nije dozvoljeno a čak je bila i potpisana peticija koju su predali uredu koruškog guvernera te u koruškom parlamentu, otvorena je bila i pak Facebook stranica STOP Ustascha na njemačkom i hrvatskom pod nazivom “Inicijativa: Reci Ne ustašama u Bleiburgu”.
Da ne govorimo o stalnim napadima na crkvu u Hrvata, općenito na Kršćanstvo u svijetu.
Stoga, Počasni Bleiburški vod možemo okarakterizirati kao junake i mučenike koji su i pod cijenu svojih života u teškim jugokomunističkim vremenima a i današnjim očuvali uspomenu na Bleiburšku tragediju hrvatskoga naroda.
