U organizaciji veterana 2. gardijske brigade HVO-a i 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH, u mostarskoj vojarni “Stanislav Baja Kraljević” u danas je, svečano obilježena 28. godišnjica 2. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane.

Tom prigodom polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast poginulim pripadnicima HVO-a. Uz članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih pripadnika brigade, veterane i ratne zapovjednike HVO-a, predstavnike braniteljskih udruga HVO-a i Oružanih snaga BiH, obljetnici su nazočili i izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora i Veleposlanstva Republike Hrvatske u BiH.

Pozdravne riječi dobrodošlice i prigodno obraćanje u znaku značajne obljetnice uputio je ratni zapovjednik brigade, general zbora HVO-a Stanko Sopta, uz ostalo kazao je tri desetljeća su velika za ljudski život, a tako su mala u povijesnom tijeku kojeg pamtimo iz kojega učimo, i iz kojeg želimo iskoračiti u bolje sutra.

Misno slavlje predvodio je brigadni kapelan don Tomislav Raič u prepunoj kapelici sv. Ivana Krstitelja.

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte

  • Poštovani prijatelji, Evo smo se okupili, evo nas ovdje pred spomen kapelom sv.Ivana Krstitelja po dvadeset i osmi put od utemeljenja naše postrojbe 29. prosinca 1993. godine. U to vrijeme okupila nas je ljubav spram svom narodu, kojem je prijetio agresor obučen u JNA i četničke uniforme. Pozdravljam vas sa hvaljen Isus i Marija dragi suborci, dragi prijatelji, dragi gosti! Dobro došli! Pozdravljam i grlim vas pogledom iz srca, vas majke i očeve, vas supruge i djecu naših Vitezova. Spomen na njih je u nama, on ne prolazi, sve je vrjedniji što je vrijeme bremenitije! Tri desetljeća su velika za ljudski život, a tako su mala u povijesnom tijeku kojeg pamtimo iz kojega učimo, I iz kojega želimo iskoračiti u bolje sutra. Na mir, na bolji život svi imamo pravo. Na lanjskom i ovogodišnjem kalendaru nalaze se fotografije znamenitih tvrđava, vladara Hercegovine Hercega Stjepana Kosače, u Blagaju iznad vrela Bune i povrh Ljubuškog. One uz mnoge druge srednjovjekovne tvrđave diljem Bosne i Hercegovine svjedoče vrijeme prije Turskog osvajanja i porobljavanja ovih krajeva. Nažalost niti naši velikaši toga vremena niti ondašnja Europa ne zaustaviše osmanlije. Od tada pa do ustanka 1875. godine kojeg pod vodstvom don Ivana Musića podigoše Hercegovci mi postadosmo i bijasmo kmetovi. No nismo izdali vjeru svoju i rod svoj kroz četiri stoljeća. Carstvo na kraju pade no razni režimi nastaviše hoditi ovom našom zemljom Hercegovskom i Bosanskom. Donosili su, samo nove suze krv i stradanja. Mir i sreću nisu donijeli. Raspade se Jugoslavija, propade komunizam u ime kojeg razni diktatori u svijetu ubiše na desetke milijuna ljudi. I opet kataklizma. Opet osvajači, stari i novi, preobučeni i zamaskirani, opet ludilo umjesto razuma, umjesto civiliziranog dogovora rat, umjesto civilizirane Europe put u prošlost. Danas nakon tri desetljeća neki politički oligarsi i veziri s licemjernom retorikom ne razmišljaju o miru, o sreći, o dogovoru, o Bosni i Hercegovini kao modernoj zemlji tri ravnopravna naroda, već misle da ih kotač povijesti može vratiti natrag, valjda u vremena kada su naši preci bili roblje i kmetovi. Na strani smo razuma, na strani smo života, na strani smo Europske Bosne i Hercegovine i svima koji ustrajavaju na tom putu zahvaljujemo. Neka nam je sretan Božić i sveto porođenje Isusovo, i neka nam svima u Bosni i Hercegovini 2022. godina bude godina razuma!