Bio je u tvojem jučer, prolazi tvojim sada i poznaje tvoje sutra. Nebo zna svoje razloge ali ne pozna svoje granice, ljubav uvijek nađe put i rješenje za sve. I nitko ne kaže da će sutra možda biti bolje, nitko ne kaže da možda neće biti još i gore, ali biti će upravo sve onako kako treba biti ako se predamo u Božje ruke. Svi mi ponekad zastanemo i poželimo od svega odustati, olako odbacimo svoje snove i puštamo da nam ih oduzmu i sruše, svi mi znamo koliko se teško boriti za ono do čega nam je stalo i kakav je osjećaj više gubiti nego primati…svi znamo kako je teško odglumiti osmjeh na licu i reći “dobro sam” dok se srce natapa suzama i bolima. Postoje dubine u nama kojima se bojimo prići, postoje vrata koja nas je strah otvoriti, postoje visine koje želimo dostići, postoji i Bog koji nam sve to pomaže učiniti.
Ima dana i noći kojima kao da nema kraja, ima molitava kojima nismo našli smisla, ima istina koje nas nisu dotakle, ima pitanja na koje nismo našli odgovora….ima jednostavno toliko toga ali samo jedno treba, samo je jedno čovjeku potrebno, samo je jedno vrijedno svega, samo je jedna stvar uistinu važna a to je,TREBA VJEROVATI DO SAMOGA KRAJA, kao Isus, do smrti na križu.
Svoju sreću možemo dotaknuti samo sa križa. Teško je nekada razumjeti i vidjeti očima da je život uistinu prekrasan i čudesan, teško je uspinjati se prema vrhu šiban vjetrovima, opečen gorčinom i zaogrnut hladnoćom, teško je nekada vjerovati da ćemo s vrhunca svijeta vidjeti što je zapravo život i uistinu ga vidjeti prekrasnim i čudesnim kao onda ga gledamo sa Križa, jer doista samo ga sa Križa možemo vidjeti očima Boga…Da, život i je predivan, teške su samo naše iluzije o njemu, iluzija da možemo nositi sreću na leđima bez križa. Ako Boga ljubimo i svoj križ zavolimo sve će na kraju ispasti dobro, jer ako nije dobro onda nije kraj.