Dan sjećanja se približava. Raste ta tuga što se kroz godinu nakuplja za njega, za moj Vukovar, naš Vukovar. Ostaje i dalje tužno sjećanje na sve žrtve nevine što krv proljevaše za Domovinu svoju Hrvatsku.
Bijeli križevi podsjećaju na njih, Križ na ušću Vuke stoji ponosno i prkosi vjetru s Dunava.
Suze majki, djece i očeva, baka i djedova klize sa umorna i tužna lica, njihove svijeće dogorjeti neće nikada. Na Ovčari se čuje tihi huk povjetarca, no glas je to naših heroja na koje ne smijemo zaboraviti, za koje dolazimo i odlazimo, za koje živimo i umiremo.
Jer njihova žrtva nije uzaludna bila, za slobodu je dana, za narod, za sveto tlo, za život.
Vukovar, stoji grad, ponosno stoji i prkosi svakom naletu zla, još hrabriji i ljepši, još veći i snažniji.
To je moj, naš, sveti Vukovar, grad heroj, slavonski neuništivi div.
