U nedjelju 7. travnja 2019. godine u 17 sati na Stojića groblju u Dragićini u župi Čerin upriličen je posljednji ispraćaj Rade Stojića – Raće koji je preminuo 5. travnja, u svojoj 80-toj godini života.

Ispred društva političkih zatvorenika od pokojnog Raće se oprostio dr. Anđelko Mijatović a posebno emotivan je bio govor generala zbora HVO-a, Stanka Sopte na pokopu prijatelja i suborca pukovnika Rade Stojića kojega u cijelosti prenosimo.



Govor generala zbora Stanka Sopte na pokopu prijatelja i suborca pukovnika Rade Stojića

Dragićina, 7. travnja 2019.

POŠTOVANA OBITELJI STOJIĆ!

POŠTOVANI PRIJATELJI!

Dana 5. travnja u kasnim poslijepodnevnim satima, u 80-toj godini života, iznenada je preminuo Rade Stojić – Raća. Raća je rođen 27. listopada 1939. godine u selu Dragićina u župi Čerin. Cijeli je svoj život posvetio svojoj domovini Hrvatskoj, svojoj rodnoj grudi. Samo nekoliko sati prije svoje smrti Rade je bio na sjednici Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Čitluk, koja je bila u prostorija Općinskog vijeća Čitluk.

S navršenih 19 godina Rade je emigrirao iz Jugoslavije, nezadovoljan komunističkim režimom i represijom koju su trpjeli Hrvati u toj srpskoj tvorevini. Završio je u Australiji i tu stupio u Hrvatsko revolucionarno bratstvo. Dana 7. srpnja 1963. godine sa Skupinom Tolić – Oblak upada u Jugoslaviju s namjerom da podignu ustanak. Uhićen je i osuđen na 12 godina strogog zatvora kojeg je izdržao do zadnje minute. Nakon izlaska iz zatvora je i nadalje bio pod kontrolom UDBE sve do dolaska slobode. Ide u Domovinski rat i obilazi sva domovinska bojišta. Kao bojnik ide u mirovinu i s činom pukovnika HV-a.

Uza sve progone je zasnovao svoju obitelj i ima četvero djece. Cijenio je vrijednosti koje je dragi Bog ucijepio u srce i dušu čovjeka: Vjeru u Boga, istinoljubivost, čovjekoljublje, obitelj i Domovinu. I ništa ga s toga puta nije moglo skrenuti. Ni torture , ni tamnica, ni samice, maltretiranja. Ništa. Raća je uvijek ostajao na putu. Uspravan, moralna vertikala, čovjek koji je vezao nebo sa zemljom.

Krasio ga je njegov široki osmijeh i ljubav prema dobru. Bio je pozitivan i nije se bojao ničega. Ustrajao je na putu svoga naroda i svoje zemlje do konačne pobjede i ostvarenja tisućljetnog sna: SLOBODNA HRVATSKA.

Iskrena sućut obitelji, rodbini, prijateljima. Iskrena sućut svoj rodbini i suborcima. Uz sućut jedno iskreno i veliko hvala. Hvala za svaki dan kojeg si za Hrvatsku tamnovao. Punih dvanaest godina. Hvala za sve strepnje i svu žrtvu. Dragi Raća počivaj u miru Božjem, i neka Ti je laka gruda zemlje Hrvatske koju si toliko volio i ljubio.

Rade Stojić – Raća rođen je 27. listopada 1939. godine u selu Dragićina u župi Čerin, pored Međugorja, gdje je živio do svoje 19 godine, baveći se težačkim poslovima. Nezadovoljan tadašnjom vlasti ne želi služiti vojni rok, bježi iz Jugoslavije u Italiju. Tu dolazi u kontakt sa svojim ujacima koji su već bili u emigraciji. Trebao je ići u Ameriku, ali zbog kraćeg čekanja odlazi brodom u Australiju.

Tamo ga dočekuju njegovi poznanici i nekadašnji susjedi. Zajedno s njima počinje raditi, a jedan od unosnijih poslova koje su radili bila je sječa trske. U Sydneyu dolazi u kontakt s Ilijom Tolićem i Jurom Marićem na čiji prijedlog se učlanjuje u tajnu organizaciju Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB).

Nakon toga s ostalim članovima prolazi diverzantsko-gerilsku izobrazbu. Tajna organizacija pripremala je akcije u tadašnjoj Jugoslaviji i tražila dobrovoljce koji će se prebaciti u Europu. Jedan od dobrovoljaca prve akcije HRB-a bio je i Rade Stojić koji zajedno sa osam suboraca 1961. dolazi u Stuttgart gdje prolaze daljnju izobrazbu, a zatim na područje bivše Jugoslavije. Cilj akcije poznatije pod nazivom “akcija skupine Tolić-Oblak” bio je dizanje ustanka s ciljem stvaranja slobodne i nezavisne hrvatske Države.

Nakon mjesec dana ilegalnog boravka u domovini, gdje su bili raspoređeni u tzv. „trojke“, uhićen je zajedno sa svojim suborcima i na okružnom sudu u Rijeci osuđen na 12 godina strogog zatvora. Devet godina odležao je u Staroj Gradišci, od toga 25 mjeseci tamnice, a 3 godine u Zenici. U zatvoru završava kovino-glodački zanat.

Rade Stojić je bio jedan od rijetkih koji je odležao punu kaznu, bez minute pomilovanja. Nakon teške robije vraća se u rodno mjesto. Nakon izlaska iz zatvora tadašnje vlasti nastavljaju sustavno pratiti Radu, a iz njihovih danas dostupnih spisa vidi se da je bio pod stalnim operativnim nadzorom sve do 1988. godine. Tek tri godine nakon izlaska iz zatvora dobija stalni posao u IPV Sokol Čitluk.

Dragovoljac je Domovinskog rata tijekom kojega je obnašao više odgovornih dužnosti. Nakon okončanja rata odlazi u mirovinu s činom pukovnika.

Nakon odlaska u mirovinu veliki trud uložio je u pronalazak i dokumentiranje grobišta poginulih tijekom i nakon II. svjetskog rata na području Hercegovine. Bio je član Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ) i Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Čitluk. Svega nekoliko sati prije smrti nazočio je sjednici spomenutog Povjerenstva.

Nakon izlaska iz zatvora zasnovao je obitelj. Otac je četvero djece.