Vjerujemo da malo tko nije čuo za legendarnog zapovjednika grudske Šeste brigade Viteza Ranka Bobana, Marinka Sosu poznatijeg kao „Zvijezda“. Braniteljska populacija naše Općine ga, zasigurno s ponosom nosi u svom srcu i svojim sjećanjima na „DANE PONOSA I SLAVE“. Napraviti nekakav „opus“ o našem Zvijezdi i nije baš lak posao, trebalo bi pisati i pisati, ali evo, sasvim slučajno, nedavno sam prebirući po svojoj literaturi naišao na „Glasilo branitelja općine Grude“ iz 1994. godine. Glasilo se zvalo „Za rodnu grudu“, nailazim na članak o Zvijezdi koji u cijelosti prenosimo:
ZVIJEZDA MEĐU ZVIJEZDAMA
Rat se davno rodio u nekim bolesnim glavama tamo negdje u nekim beogradskim salonima. Ovdje na hrvatskim prostorima, kod dijela zdravog hrvatskog tkiva, rađao se otpor velikosrpskom imperijalizmu. Zvijezda je među prvima koji skuplja oružje po selu, općini, povezuje se s našom dijasporom. Stižu prvi terenci, sanitetska vozila i za veoma kratak period Gorica ima do zuba naoružanu satniju ljudi, opremljenu, odnosno opremljeniju od svih tadašnjih postrojbi na širem prostoru.
Za Marinka Sosu – Zvijezdu počinje jedan dug period nesna, napora i opasnosti, kojima se izlaže cijeli period rata. Nikada, baš nikada nisam ga vidio da se štedi. Gledao sam ga kako ne obazirući se prelazi iz veze u zapovjedništvo za vrijeme prvog napada MOS-a (Muslimanske oružane snage) na Vrdima dok su granate padale i lijevo i desno. Ranjen i ne oporavljen od teškog ranjavanja zapovijedao je obranom padajući u nesvijest. Ali se dizao i nastavljao. Nikada nisam upoznao, a vjerojatno i neću upoznati, čovjeka sa toliko energije u sebi koju je zarazno prenosio na druge, svoje suradnike i vojnike.
Što se rat više zahuktavao, to je Zvijezdina kalvarija bila teža. Dolazili su tereni. Jedan za drugim. I opasnosti kojima se uvijek izlagao zajedno sa svojim vojacima. Padale su i žrtve koje je teško doživljavao i proživljavao. Povlačio bi se u sebe.
Međutim, silna energija nakupljena u njemu ponovo bi ga vraćala njegovim ratnim zadacima. Lupio bi šakom po stolu: „Hajdemo gospodo!“ Znao sam uvijek u tim trenucima da je opet „onaj stari“.
Obilazio sam sa njim ljude koje je susretao prije, davno prije. Svi ga doživljavaju i primaju kao svog, kao čovjeka s kojim su rasli. I oni koji su danas na nekakvoj vojničkoj skali (mnogi nezasluženo) ispred njega, respektiraju ga. Zvijezda zna reći, skresati istinu u lice. A istina boli, mnoge… Zato ga neki zaobilaze.
O Zvijezdi ne treba puno pričati, pisati također. On je u ovom ratu rekao dosta toga Zvijezda je ušao u malo sazviježđe zvijezda ovoga rata.
Briga o ljudima je nešto što ga trajno resi. Svi naši ranjenici, a nije ih malo, znaju koliko puta je posjetio, koliko puta nazvao telefonom i njih i njihove liječnike, interesirajući se za njihovo zdravstveno stanje.
Nisam ga nikada mogao zateći da napamet ne zna telefon u bolničkoj sobi Mire Tomasa i Slobodana Blekića, kao i drugih.
Na Cvjetnicu, nisam ga uspio pronaći. Dugo. Kada sam ga već pronašao, ustvari sreo, vraćao se sa grobalja gdje je nosio cvijeće na grobove poginulih. Sam.
Postrojba je uvijek bila i ostala njegova briga. Nitko ne može znati sa koliko elana je radio na organizaciji prisege u momentu kada se već opraštao od postrojbe prelazeći na novu dužnost, osim nas par iz PD, čija je to ustvari i bila briga.
Pomagao nam je nesebično i ovo je prilika da mu se zahvalimo.
Njegov je ratni put dug i trnovit. Dug koliko traje rat na ovim prostorima. I dulji. Dulji iz razloga što za Zvijezdu nije bilo pauze. Ni odmora. Samo par dana koliko je proveo u bolnici nakon teškog ranjavanja u Gornjem Vakufu. Najsvjetlije trenutke u svojoj vojničkoj karijeri, koja se može zvati i karijerom ratnika, doživio je kao zapovjednik Šeste brigade VITEZA RANKA BOBANA ODBIJAJUĆI DVA UZASTOPNA NAPADA MUSLIMANSKE VOJSKE NA Vrdima. Muslimani su tu prvi put zaustavljeni na način da su doživjeli katastrofalan vojnički poraz. Bila je to bitka o kojoj će se zasigurno u budućnosti biti još dosta riječi, a mi sa svoje strane kažemo ono što za sada pouzdano znamo. A to je da je Šesta brigada Viteza Ranka Bobana pod izravnim zapovjedništvom Marinka Sose – Zvijezde zaustavila najelitnije postrojbe MOS-a.
Kada već govorimo o Vrdima, odnosno kotama oko njih, na Čabulji i Čvrsnici, kažimo da su Vrdi bili i ostali ključ Mostara. Da su u tom momentu pali naši položaji na Vrdima, sudbina stolnog grada Herceg-Bosne bila bi drugačija- Ovako… Pa…, i ovako tko zna.
U vrijeme formiranja brigade grudski su bojovnici bili na čak četiri ratna zadatka: Vrdi, Blagaj, Rujev Dol i Gornji Vakuf.
Koliko samo energije, koliko konaca i končića je trebalo povlačiti da bi taj golemi stroj od vojske funkcionirao, da bi samo živio, a ne još i borbeno djelovao. I časno odrađivao svoje vojničke zadaće. Strahovit je to napor i fizički i organizacijski koji je iznio Zvijezda i njegovo zapovjedništvo.
Nije uobičajeno govoriti o privatnom životu vojnika, oni ipak nisu filmske zvijezde, a mi za našeg Zvijezdu možemo samo kazati da ga nije imao. Djeca tek rođena, stara petnaestak dana „sačekivala“ su ga u kući i drugi su ljudi išli po njih u porodilište, a da on tu nije stizao od svojih obveza. Neki mu se zato smiju. Sa svoje strane ovo uredništvo mu može samo reći jedno veliko bezmjerno – HVALA.
Boro Bošnjak
Godina II — Travanj – Svibanj 1994. — Broj 5 – 6 Glasilo branitelja općine Grude
web priprema: Ivona Mlinarević
