Književna nagrada ,,Neretvanska maslina” dodjeljuje se najboljoj knjizi izdanoj prethodne godine, pisanoj hrvatskim standardnim jezikom, i njenom autoru za postignute visoke književne, estetske i umjetničke domete u tematiziranju potrebe očuvanja prirode, kao i tradicijskih, baštinskih vrijednosti bilo kojeg hrvatskoga kraja – čime se daje prinos očuvanju materijalne i nematerijalne baštine hrvatskog naroda te humanizmu kao temeljnom odnosu života na Zemlji.
Nagrada se sastoji, kao i prethodnih godina – od pisanog dokumenta, odredenog broja litara neretvanskog ekološki dobivenog maslinova ulja i novčanog iznosa.
Na ovogodisnji Natječaj prispjelo je 16 knjiga. Napominjem da se nagrada Neretvanska maslina dodjeljuje za knjigu objavljenu prethodne godine, što je bilo navedeno u Natječaju, te zbog toga nisu ušle u natjecanje knjige objavljene 2019.g.
Stručno povjerenstvo radilo je u sastavu: Enerika Bijac, predsjednica, Ljubo Krmek, Ružica Martinović-Vlahović, članovi.
Ovogodišnji dobitnik ,,NERETVANSKE MASLINE” je ZDRAVKO KORDIĆ za zbirku pjesama „PROPSTORVRIJEME I KRIK”, (HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2018.) .
Akademik Zdravko Kordić roden je u Tihaljini, (BiH), 1955. g., u Ljubuškom je završio Gimnaziju, u Sarajevu na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju a na Filozofskom fakultetu u Mostaru doktorirao. Književni rad započeo je pjesmama već 1973., te je iste godine i dobitnikom nagrade ,,Šimicevih susreta” za ciklus pjesama mladih pjesnika. Od tada do danas objavio je 12 zbirki pjesama. Pjesme su mu prevođene na više stranih jezika.
Bogat je njegov književni rad i izvan vlastitoga pjesništva – te je poznat kao antologičar i autor književnih zbornika, kao i većeg broja knjiga književnokritičke, estetičke i filozofske tematike, i kao urednik književnih časopisa. Radio je kao prosvjetni i kultumi djelatnik u širokom luku interesa i prinosa. Utemeljio je MH u Mostaru i bio njenim predsjednikom, sudjelovao u obnavljanju HKD ,,Napredak” u Mostaru. Spomenimo još i to da je bio stručni suradnik za prosvjetu i kulturu hrvatskog člana Predsjednistva BiH.
Književna kritika dala je obilato svoje mišljenje o Zdravku Kordiću, svrstavajući
ga u jedno od najznačajnijih imena suvremenog bosanskohercegovackog -hrvatskoga pjesništva. Navodim i podatak da je Kordić član DHK HB, Mostar i DHK, Zagreb, te DP BiH i HFD-a, Zagreb.
Knjiga pjesama ,,Prostorvrijeme i krik” koju nagradujemo ,,Neretvanskom maslinom”, 2019. tematski je višeslojna knjiga koja u potpunosti zaokružuje pjesničko djelo ovog pjesnika, donoseći prepoznatljivi prinos i ton njegova rukopisa: njegovih tema, poruka i pjesničkoga izričaja. Kao što nam i sam naslov zbirke kazuje – riječ je o prostoru i vremenu u istosti vremena i prostora, te o , svojevrsnom kriku nad prostorvremenom, odnosno prostorom i vremenom, što je i naslovnica knjige zorno podvukla, uklapanjem Munchove slike ,,Krik”.
Rekla bih da se time sugerira sadržaj, odnosno višeslojna tematika i poruke
kojima se bavi pjesnik unutar korica zbirke „Prostorvrijeme i krik“: od
lokalnog, našega hrvatskog realnog prostora i vremena, ali i duhovnog stanja
čovjeka u tom prostoru i vremena u kojemu se, i danas, ovdje događa naša
povijest, u kojoj se proteže i naše nadpovijesno, sa svim naslagama i mijenama – te se sve sastavlja na globalnoj razini gdje u sudaranju interesa pucaju šavovi svijeta, koji sve više grca u nevoljama pa i ekološke naravi u prirodi, ali i u ljudima koji gube smisao za očuvanje baštine, materijalne i nematerijalne i razvijanje humanizma medu ljudima.
Tematski pojednostavljeno rečeno pjesnik promišlja prostorvrijeme, ali i prostor i vrijeme koje je čovjek spoznao, koje je svijet spoznao – i lokalno i globalno, i kojemu je (osobito danas) nadmoćno upućen, pa i po cijenu degradiranja i uništenja ovog našeg Planeta.
I to je ta točka u kojoj se zbirka ,,Prostorvrijeme i krik” dodiruje s ekološkim uspravnicama tako potrebnim za opstanak, ne samo našega hrvatskog prostora, naše tradicije i baštine, nego i prostora i vremena i
svih tih vrijednosti koje čovjek uskraćuje našem planetu Zemlji iz dana u dan
sve više, ogrezao u čeznji za ovozemaljskim dobrima i lagodnim i ispraznim
životom, bez razmišljanja gdje, u kakvom vremenu i prostoru će živjeti naši
potomci poslije nas. I koja duhovna dobra i vrijednosti će naslijediti.
Tako možemo reći da ova poezija sagledava stanje svijeta u putu kojega mu je Stvoritelj namijenio i koji je našem oku i umu nedostupan, i ovoga koji je našem oku i umu dostupan i spoznat. Pri tome je pjesnik svoj – našavši se izmedu svojih čvrstih uvjerenja, izgrađenih stavova, te vizija kakve bi – njegov bitak želio uspostaviti u korespondenciji sa svijetom. Osloniti se na univerzalne vrijednosti u kojima dominira razumijevanje, ljubav i dobrota prema čovjeku i prirodi koje nam je taj isti Stvoritelj darovao, dao kao poputbinu da ju nosimo
ovim putom – zemljom kojom hodimo, da su nam i eros i tanatos u istosti prostora i vremena, u sveobuhvatnosti kruga kojemu je ishodište samo jedna točka i koji se zatvara u samo jednoj točki u kojoj su eros i tanatos zajedno, odnosno, ujedno.
Zbirka pjesama „Prostorvrijeme i krik“ doista je krik pjesnika Zdravka Kordića prije svega nad duhovnim razvalinama, devastacijom prostora i vremena suvremenoga svijeta u globalu, s naglaskom na naše stanje. Ova zbirka pjesnikova je opomena, krik iz tišine za otrežnjenjem čovjeka i potrebom uskladivanja života s prirodom, s prostorom, s temeljnim vrijednostima života u kojima vrijeme i prostor moraju živjeti sasvim realne ljudske potrebe, ali oslonjene na okomicu i duhovne vrijednosti koje čovjeka čine homo sapiensom okrenutim humanizmu kao temeljnoj vrijednosti života na Zemlji.
Imajući u vidu sve sastavnice književnog puta, ali i govorno područje iz kojega je Zdravko Kordić – treba Ii dodati da je zbirka „Prostorvrijeme i krik” pisana
blistavim pjesničkim jezikom, u kojemu metafora donosi snagu razmišljanja i poruka izrečenih bez patosa, s malo riječi – koje kazuju mnogo o ukupnosti života.
